Velika Pobjeda Hajduka u zadnjoj sekundi!

Čudo se dogodilo, u zadnjoj sekundi, upalio je zadnji prodor „bijelih“ i bio je to pogodak mladog Ante Vukušića, koji je pokazao još jednom svoju hladnokrvnost i vrhunsku sposobnost realizacije. To je bio čep pjenušca koji je prasnuo nad prepunim Poljudom koji je dotad strepio pred Anderlechtom i molio se da što prije utakmica završi, bilo je dobro tih 0:0.

Ali, sa sjevera Torcida se nije predavala, pozivala je na zadnji napad, nije htjela 0:0 i onda se dogodio čudotvorni rasplet u doslovce zadnjoj sekundi koji će ostati dugo upamćen. Pravo pravcato Špacino Čudo, sa velikim „č“, kojega je trener Hajduka otvoreno zazivao, prizivao i napokon obećavao prije utakmice u najavi...

Tako je Hajduk svladao Anderlecht, ostvario prva tri boda u europskoj ligi i nikome sad nije briga što bi remi bio realniji omjer.

Atmosfera je bila uzbuđujuća, Europska liga stigla je u Split, ali početak same utakmice nije navijestio dramu. Na igralištu se nije događao produžetak drhtaja i treptaja s tribina, publika je bubnjala hajdučkim srcem i posebnom koreografijom, ali su igrali bili suspregnuti, samozatajni.
- Bili brode diži sidro, Torcida je tvoje 'idro...

Međutim, „bili brod“ nije dizao sidro, niti je napinjao jidro, nego je velikom zadatku prišao krajnje racionalno, europski. Ubrzo smo otkrili kako je utakmica umnogome okovana taktičkim zadacima, pa kako god je kod gostiju Lukaku ostao na klupi i nije ni bio u početnoj postavi nego se u timu iz Bruxellesa pojavio još jedni vezni Mareček, tako je i Hajduk pazio da ne otkrije svoju pozadinu, nego je više-manje želio spriječiti iznenađenje gostujuće kontre. Teškoća je bila što nije uspijevao zavladati sredinom terena, pa su i „bijeli“ zapravo vrebali iz polukontre. I to će upaliti tek na kraju, u zadnjoj sekundi.

U ta doba prvog dijela Poklepović se s klupe često upinjao da motivira svoje igrače da brže mijenjaju strane, da se posluže dijagonalnim proigravanjima, ali ga oni baš nisu revno slušali, nisu se usuđivali upuštati u veći rizik, čuvali su svoju obranu. S ništa-ništa otišlo se na odmor i onda se sve to još produžilo sve do samog konca. Doslovce do zadnje sekunde...

Pobjeda za anale, vrijednija od europske premije, velika, velika pobjeda, za antologoju... Mislili smo da takvu dramu može režirati samo košarka, ali je eto i balun priredio, Vukušić kao da je zabio tricu sa zvukom sirene!